Viteške igre su poseban vid zabavnog i sportskog života mladih, ali u nekim učestvuju i stariji. Organizuju se najčešće u povodu narodnih svetkovina — raznih skupova o državnim, narodnim ili crkvenim praznicima — na otvorenom prostoru. Međutim, viteške igre se mogu organizovati i van svetkovina, sa posebnim, uglavnom sportsko-takmičarskim i zabavnim karakterom. U viteškim igrama ranije su učestvovali samo muškarci. Danas u mnogima od njih (npr. trčanje i sportsko streljaštvo) mogu učestvovati i žene (djevojke).
Viteške igre su se organizovale prije svega kao vid zabave, ali i kao takmičarske discipline, u kojima su se takmičili pojedinci ili grupe, sela ili plemena. U njima dolazi do izražaja prije svega duh kolektivnog takmičenja i kolektivnih rezultata, ali se i pojedinačni ne zapostavljaju. Svaki uspjeh pojedinca uspjeh je i njegove „ekipe", tj. njegovog sela ili plemena. Razvijanje kolektivnog duha u viteškim igrama imalo je posebnu ulogu u pripremama ljudi za zajedničku borbu i otpor.
Najčešće viteške igre u staroj Crnoj Gori su: bacanje kamena s ramena, gađanje u biljegu, razne vrste skokova (rjeđi su rvanje i trčanje). Najčešći su bacanje kamena s ramena i skokovi u dalj (iz mjesta i iz zaleta, tj. zatrke).
U viteškim igrama, za razliku od gorskih, postoje podjele učesnika prema starosti, a postojala je i podjela po društvenom statusu. Iz literature nam je poznato npr. da su crnogorski vladari, i ljudi oko dvora imali svoje viteške igre — zabave, prije svega, a izdvajali su se od širokih slojeva i u takmičenjima (gađanje biljega iz kubura odnosno pušaka, sječenje pleća i dr.) dok su ostali građani imali svoje.
S druge strane, mnoge viteške igre „generacijski" su uslovljene: mladići imaju svoje igre, stariji ljudi svoje, dječaci, opet, svoje.
Svakako, takvu sudbinu viteške igre imale bi u Crnoj Gori i da nije bilo uticaja Turaka i Primorja (tj. Talijana, preko Primorja, Venecije prije svega).